Planiranje – 1. Dio

Planiranje
Planiranje

Haris Babić1Planiranje – 1. Dio, Definicija, uloga i važnost

Planiranje se može definisati na razne načine, kroz razne prizme i iz mnogo uglova, sve to u zavisnosti od konkretnog polja viđenja, načina teoretskog pogleda, poslovnog / privatnog domena i sl.  Generalno, sa privrednog aspekta, odnosno aspekta preduzeća možemo reći da je planiranje formalni proces utvrđivanja vizije, misije i ciljeva poduzeća, izbor adekvatnih strategija za ostvarenje tih postavljenih ciljeva, te utvrđivanje negativnih aspekata (ulaganja, troškova I drugih rashoda) i (eventualnih) koristi koje preduzeće ima ili će imati ostvarenjem tih ciljeva.

Planiranje suštinski treba treba svakoj organizaciji dati odgovore na tri temeljna pitanja, i to kako slijedi:

  • gdje se preduzeće trenutno nalazi
  • gdje se preduzeće želi nalaziti ( pozicionirati ) u budućnosti
  • kako stići do te postavljenje budućnosti

Planiranje se naravno, pragmatično gledano, bavi predviđanjem budućih događaja, smanjivanjem stepena i uticaja rizika, vremena i sredstava, te pravi raspored konkretnih aktivnosti u skladu sa uslovima u okruženju.

Ispravno, korektno i svrsishodno poslovno odlučivanje i pravodobno donesena dobra poslovna odluka rezultiraju uvijek uspješnim poslovanjem, a uvjetovani su uvijek kvalitetnim planom, i na osnovu plana postaveljnim aktivnostima svakog poslovnoga subjekta, u suprotnom loš plan može dovesti do propasti, pada, gubitka klijenata / tržišta i sl.

Kao što je već napomenuto, planiranje je suštinski proces kojim se definiraju ciljevi i određuju koraci potrebni da se oni ostvare, naravno u zavisnosti od trenutne situacije u kome se preduzeće nalazi. Ovdje je važno dodati da je krucijalna “samorekognizacija”, što se odnosi na realnu procjenu trenutnog položaja preduzeća, po svim aspektima (trenutni položaj na tržištu, položaj u odnosu na konkurenciju, u odnosu na korištenje I valorizaciju raspoloživih uslova i sl.). Što se tiče samog procesa procjene trenutne situacije I položaja preduzeća, ovo je vrlo često tema mnogih teoretskih I naučnih diskusija, pa ćemo ovu temu posebno obraditi u nekom od narednih članaka.

Ključni razlog zašto preduzeća planiraju je taj što im planiranje pomaže ostvariti postavljene i prepoznate ciljeve. Preduzeća planiraju kako bi predvidjela koje i kakve aktivnosti moraju poduzeti, te kako da se rasporede oskudna (uvijek oskudna I nedostajuća) sredstva sa ciljem maksimalne optimizacije.

Planiranjem počinje svaki proces menadžmenta, kao i svaka akcija koja ima generalno signifikantne implikacije na preduzeće, važnost ovog procesa je naglašena time što je ovo i (sa teoretskog i naučnog pristupa) i osnovna – prva funkcija menadžmenta, te to znači da menadžment kao proces upravo započinje tom funkcijom.

Planiranje sadrži dijagnozu poslovnog položaja poduzeća, određivanje pravca djelovanja, ciljeve koje na tom putu treba ostvariti, strategiju koje treba izabrati za ostvarenje tih ciljeva, te menadžersko odlučivanje u svim fazama, simplificirati ovu teoremu možemo na način da planiranje definišemo kao metod premošćivanja jaza između onoga gdje se preduzeće nalazi i onoga gdje se u budućnosti želi naći.

U drugom dijelu, više ćemo se fokusirati na podjele planiranja, načine planiranja, kao i na najpoznatije naučne pristupe planiranju.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Stručni tekstovi” ne odražavaju nužno mišljenja i stavove uredništva portala Legalist.ba

  1. Haris Babić – Autor teksta je diplomirani ekonomista sa iskustvom u marketingu, projektnom managementu, prodaji, predavanju i držanju kurseva, pripremi planova i prognoza, a trenutno je zaposlen u kompaniji Sinkro. email autora: babic.ecc@gmail.com

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.