Iako je Ugovor o poslovnoj saradnji neimenovani ugovor, on je jedan od najčešćih ugovora u privredi. Sadržaj ovog ugovora može biti raznolik, što znači da su ugovorne strane slobodne da u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja regulišu odnose po svojoj volji. Dakle, predmet ugovora može da se odnositi na različite djelatnosti i poslove, kao što je promet robe i usluga, odnosno bilo koja saradnja između poslovnih partnera.
Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93 i 13/94; „Službeni glasnik RS“, br. 17/93 i 3/96) nije imenovao ovaj tip ugovora, te se stoga na njega odnose samo odredbe opšteg dijela ovog zakona. Što znači da kao i svaki drugi ugovor i ovaj mora imati definisan predmet i cijenu, odnosno obaveze ugovornih strana (koje moraju biti dozvoljene, određene ili odredive).
Ostale odredbe ugovora se prilagođavaju svakoj konkretnoj situaciji i potreba ugovornih strana. Zbog svega navedenog kod ovog ugovora je potrebno detaljno analizirati poslovni odnos i regulisati sva značajna pitanja i predvijeti šta se može desiti u budućnosti, te na taj način osigurati i zaštiti obje ugovorne strane.
U nastavku možete pogledati i preuzeti primjer ugovora o poslovnoj saradnji, koji se nalazi u pdf formatu: