Ugovorni imovinski režim

Imovinski odnosi bračnih partnera odnose se na imovinu bračnih partnera (bračna stečevina i posebna imovina) i na njihovu odgovornost za dugove prema trećim osobama. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine koji uređuje ova pitanja je bračnim partnerima ponudio dva načina da urede svoje imovinske odnose. To bi bili zakonski i ugovorni imovinski režim.

Ugovorni imovinski režim u Porodičnom zakonu FBiH

Uvođenjem ugovornog imovinskog režima u naše zakonodavstvo, zakonodavac je ostavio mogućnost bračnim partnerima da svoje imovinske odnose urede na način koji njima odgovara. Što znači da će se zakonski imovinski režim primjenjivati samo onda kada bračni partneri nisu svoje imovinske odnose uredili bračnim ugovorom. Dakle, u PZ FBiH paralelno postoje dva imovinska režima.

„Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi bračnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja bračne zajednice.“ (PZ FBiH član 258. stav 1.). O mogućnosti uređenja imovinskih odnosa buduće bračne partnere već u momentu podnošenja prijave namjere za zaključenje braka upoznaje matičar.¹ Matičar ih ovom prilikom upoznaje sa dejstvima braka imovinske prirode koje proizvodi imovinski režim, tako da mogu odlučiti da li im odgovara isti ili im više odgovara da sami urede svoje imovinske odnose putem ugovora.

Bračni partneri se mogu sporazumijeti o svim imovinskim odnosima. Što znači da oni sami određuju koji će dijelovi imovine ući u bračnu stečevinu, u kojim procentima će imati suvlasništo u cjelokupnoj ili pojedinim dijelovima bračne stečevine i o njenoj podjeli. Zatim određuju koja će imovinska prava ulaziti u posebnu imovinu. Mogu ugovoriti da poklon iz bračne stečevine uđe u posebnu imovinu jednog bračnog partnera itd.

Forma ugovora, poslovna sposobnost i primjena prava druge zemlje

U stavu 2. člana 258. PZ FBiH stoji da je „za punovažnost ugovora nužno da isprava bude notarski obrađena.“ Dakle nepoštivanje ove odredbe, odnosne forme koju zakon propisuje dovoljan je razlog poništenja ugovora. Međutim Presudom Ustavnog suda FBiH, br. U-22 od 06.03.2019. godine, utvrđeno je da ova odredba nije u skladu sa Ustavom FBiH.

Ugovorne strane su sami bračni partneri, osim ako je jednom bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost. U tom slučaju bračni ugovor u ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost sklopa njegov zakonski staratelj. Zakonskom staratelju je u ovom slučaju potrebo odobrenje organa starateljstva.

U članu 260. PZ FBiH normirano je da se na imovinske odnose ne može ugovoriti primjena prava druge zemlje.

Dakle u šestom dijelu PZ FBiH koji govori o imovinski odnosima u članovima 258.-260. normirana su osnovna pravila ugovornog imovinskog režima. Dok je u Porodičnom zakonu Republike Srpske bračni ugovor normiran u osmom dijelu u članovima 188. i 189.

1. Nerimana Traljić i Suzana Bubić, Bračno pravo, (Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,  Sarajevo, 2007.), str. 86.